Kineski sastojci

Kineska kuhinja je kuhinja s tradicijom i velikom količinom kreativnosti. Svako jelo je originalno, ovisno o osobi koja ga priprema i o tome koji omjer začina i sastojaka koristi prilikom pripreme jela. Sastojci su zapravo ti koji su dosta uobičajeni u kineskoj kuhinji.

Kineska kuhinja ima najbolji okus u samoj Kini. No, oni koji trenutno ne planiraju otputovati, imaju opciju da sami koriste neke od sastojaka tipičnih za kinesku kuhinju ili posjetiti kineske restorane. U današnje vrijeme sastojke za dodavanje kineskog stila u jela može se lako pronaći u orijentalnim dućanima sa zdravom hranom.

Kineska kuhinja je kuhinja s tradicijom i velikom količinom kreativnosti.

Jeste li danas jeli rižu?

Riža zauzima posebno mjesto u kineskoj kuhinji i kulturi. Kuhana riža je sinonim obroka. U kineskoj su mnoge fraze povezane s njom, jedna od njih je: “Jeste li danas jeli rižu?” Čovjek jednostavno ne može odbiti jesti rižu u Kini. To se smatra povredom bontona. Kina je najveći proizvođač Kine na svijetu. Neiznenađujuće, u većini regija riža je temelj svake kuhinje. Najčešće se konzumira riža dugog zrna i jasmin riža. Ona se ne koristi kao sama, od nje se rade i mnoge prerađevine – brašno, punjenja za razna jela, rižini rezanci ili kaša. Rižino vino ima važnu ulogu u kineskoj kuhinji – aromatično piće s niskim postotkom alkohola koristi se u pripremi mnogih jela kao začin.

Ako nije riža, onda rižini rezanci

Iako je riža kruh Kineza, rezanci su također poznati kao temelj mnogih jela. U nekim regijama rezanci su popularniji od riže, npr. u šangajskoj kuhinja (istočna Kina). Kineski rezanci su drugačiji od onih koje poznajemo u Europi. Najpopularniji su rižini rezanci, mie rezanci i sojini rezanci. Rižini rezanci se rade od rižinog brašna, pšeničnog brašna i vode. Gotovo su prozirni. Kuhaju se vrlo kratko, a neki od njih se mogu i samo preliti vrućom vodom. Mie rezanci su napravljeni od pšeničnog brašna. Sastoje se od digačkih, tankih niti i ponekad izgledaju kao beskrajni špageti. Zato ih se, prije potapanja u vodu preporuča izlomiti na manje komadiće. Koriste se u juhama ili se prže na ulju. Sojini rezanci sliče plastičnom konopu. Prodaju se u obliku koluta i slični su mie rezancima, treba ih polomiti ili izrezati prije kuhanja.

Kineska kuhinja ima najbolji okus u samoj Kini.

Soja i tofu

Soja i tofusu blisko povezani s kineskom kuhinjom. Soju cijene vegetarijanci zbog svog visokog sastava proteina, vitamina i minerala. U kineskoj kuhinji koristi se u obliku klica, zrna, umaka, mlijeka, rezanaca, paste i na kraju – tofua.  Nalik je svježem siru, ali se proizvodi od soje i koristi se svjež, fermentiran i dimljen. Njegovi okusi slični su siru, ali tofu ima blaži okus i aromu.

Kineske gljive

U kineskoj kuhinji veliku ulogu imaju gljive. Često služi kao vizualni kontrast svjetlo obojanim i šarenim jelima, pogotovo onim vegetarijanskim. Shiitake gljive nazivaju se eliksirom života ili gljivama dugovječnosti. Popularne su u japanskoj kuhinji, ne samo zbog svojeg okusa, već i zbog ljekovitih svojstva koja su priznata i od strane tradicionalne medicine. Mu-err gljive ili kineske crne gljive su hrskave i imaju blaži okus. Za razliku od šumskih gljiva, ove se gljive mogu ponovno podgrijavati.

Kineska kuhinja bogata je okusima i teško je nabrojati sve tipične sastojke.

 

Anis i đumbir

Aroma je važna u kineskoj kuhinji. Jedan od popularnijih je zvjezdasti anis koji ima aromatični, slatko-kiseli okus. Najčešće se koristi u glavnim jelima, posebno onima sa svinjetinom i teletinom. Zvjezdasti anis je jedan od sastojaka praha 5-kineskih začina. Kontrast tome je đumbir. One se u Kini rijeđe koristi u obliku praha, koji je u tom obliku popularniji u Europi. Obično se koristi svježi korijen đumbira. Pržen i pomiješan s lukom i češnjakom, baza je mnogih kineskih jela.

Moć umaka

Tajna okusa kineske kuhinje leži u njenim okusima. Najpopularniji je soja umak. To je proizvod koji se radi od fermentirane paste kuhanih mahuna soje, prženih zrna, slane vode i kvasca. Klasični soja umak je gust i slan, iako dolazi u nekoliko varijanti okusa i teksture. Najpopularniji i najdostupniji u Europi su: tamni soja umak koji se koristi za pečenje i dinstanje i laganiji soja umak koji ima delikatniji okus. Lagani soja umak koristi se za kratko pržena jela. Raznolikost okusa u kineskoj kuhinji omogućavaju i ostali, ne tako poznati umaci: umak od kamenica, riba, slatki i kiseli umak ili holsin umak napravljan od soje i šljiva.

 

Čovjek jednostavno ne odbija jesti rižu u Kini.

 

Kako začiniti?

Kineska kuhinja ne bi postojala bez začina. Često kombinira iznenađujuće mješavine začina koji se temelje na 5 okusa: gorko, slatko, slano, kiselo, ljuto. Prah 5 začina je također popularan. Postoje mnoge verzije te tradicionalne mješavine - Wu xiang fen – sastoji se od zvjezdastog anisa, anisa, komorača, cimeta i klinčića. Curry mix je specifičan za Indijsku kuhinju i vrlo dobro komplementira kinesku. Prah se sastoji od mljevenog papra, crnog papra, kajenskog papra, korijandera, kardamoma, pimena i đumbira. Slično tome, začinska pasta – sambal oelek -  iz Indonezije je donesen u kinesku kuhinju. Pasta je obično napravljena od raličitih čili papričica, češnjaka, luka, đumbira, soli i ulja, kao i limunovog soka, kima ili rižinog octa.

Što još?

Kineska kuhinja je bogata okusima i postaje jako teško opisati sve njih. Neka jela nadopunjuju se klicama mungo graha, sojinim klicama i bambusovim izdancima. Kinezi jedu i velike količine mladog luka, napa kupusa - pe-tsai, kineskog kupusa - pak choi, morske alge i sezamovo ulje. Iako voće nije popularan sastojak obroka, dvije vrste – liči i rambutan se najčešće koriste u pripremi deserta. Vegetarijanci trebaju samo rezance i rižu, povrće i začine. Ostali mogu dodati govedinu, svinjetinu, patku, ribu ili morske plodove.   

Svako jelo je originalno, ovisno o tome tko ga sprema. On stvara individualne okuse koristeći različite omjere bilja i začina.